Priprema za obnovu posvete svijeta Božjem milosrđu
Molitelji i štovatelji Božjeg milosrđa i Misionari milosrdnog Isusa u Župi sv. Josipa
I ovog 22. u mjesecu obilježili smo 9. pripremu za 20. obljetnicu posvete svijeta Božjemu milosrđu u Župi sv. Josipa s našim župnikom vlč. Damirom Ocvirkom. Župnik je posvetio propovijed o vrijednosti života od začeća do prirodne smrti i o vrijednostima trpljenja koje nas vodi k spasenju.
U produžetku je skraćeni tekst razmatranja koja redovito primamo iz Poljske iz Svetišta Božjeg milosrđa, kao poticaj na dublje promišljanje teksta posvete svijeta Božjemu milosrđu koje je izrekao Papa sv. Ivan Pavao II pred 20 godina u Krakowu, u Svetištu Božjeg milosrđa.
Posvetu će obnoviti biskup mons. Ivan Šaško 22. listopada 2022. u Mariji Bistrici.
Radujemo se obnovi te posvete u Mariji Bistrici 22.10.2022. Posvetu će obnoviti mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.
Skraćeni tekst za razmatranje
Deveto razmatranje
u Godini priprave za svečanu obnovu Posvete svijeta Božjemu milosrđu
(22. 10. 2021. – 22. 10. 2022.)
22. lipnja 2022.
„…da bi u tebi, Bogu jedinom i Trojstvenom…”
(iz Čina posvete svijeta Božjemu milosrđu sv. Ivana Pavla II.)
Piše: mons. MarekJędraszewski, nadbiskup, metropolitkrakovski
Bijeg u svijet ugode
Ideal života koji se temelji na načelu: maksimalno ugode i minimalno trpljenja, ne samo da vodi u osamljenost ili u podjele među ljudima, već postaje i izvor njihove osobne degradacije. Čovjek postaje rob vlastite ugode, na neki način odričući se vlastite slobode. Tu je istinu naglasio Blaise Pascal, uspoređujući čovjeka koji živi udovoljavajući sebi s čovjekom koji iz određenih razloga svjesno na sebe preuzima ono suprotno –bol.
Nije čovjeku sramota pokleknuti pod teretom boli, sramota je pokleknuti užitku. Ne zato što nam odnekud dolazi, već sami tražimo užitak; možemo tražiti bol i podati joj se promišljeno, ne padajući u stid. Otkud onda dolazi kad je na ponos padati pod intenzitetom boli, a sramota padati pod intenzitetom užitka? Otuda, što nas bol ne mami i ne privlači; mi je sami, dobrovoljno biramo i želimo se prepustiti njezinoj vlasti, kao da smo mi gospodari. Čovjek tu popušta samomu sebi; u užitku čovjek popušta užitku. Ovo samo-gospodarenje i vlast nas sobom predstavlja čast, a samo ropstvo sramotu. (B. Pascal, Misli, br. 267)
Osobna degradacija, koja se događa u slučaju čovjeka kojemu je životni ideal užitak, na kraju je u tome što se u nekoj mjeri srozava na razinu životinje. Upravo o tome govori sv. Petar u svojoj Drugoj Poslanici:
Bilo bi im doista bolje da nisu spoznali puta pravednosti, negoli, pošto ga spoznaše, okrenuti leđa svetoj zapovijedi koja im je predana. Dogodilo im se što veli istinita izreka: »Pas se vraća svojoj bljuvotini i okupana svinja valjanju u blatu.« (2Pt 2, 12-22)
Jednako tako o onima koji su prvo spoznali načela kršćanskoga života, a kasnije ih napustili, pisao je sv. Pavao u svojoj Poslanici Filipljanima:
Mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. (Fil 3, 18-19)
Stoga sv. Petar u Prvoj Poslanici poziva kršćane da životom nasljeduju Krista. Odbacujući prošli, poganski način života, trebaju nastaviti živjeti dosljedno duhu Njegova Evanđelja, pa ako bi to bilo i znak protivljenja za druge:
Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem – jer tko trpi u tijelu, okanio se grijeha – da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama, nego po Božjoj volji. Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju poganâ, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. (1Pt 4, 1-4)
Bijeg u svijet stožernih vrjednota
U enciklici EvangeliumVitae, objavljenoj 1995., Ivana Pavao II. piše:
Život čovjeka dolazi od Boga, on je njegov dar, njegova slika i otisak, udio u njegovom životnom dahu. Prema tome, Bog je jedini gospodar ovoga života: čovjek ne može njime raspolagati.
Iz istine da je Bog jedini Davatelj i Gospodar života proizlazi posebna čovjekova obveza: poštovati život drugoga čovjeka. Zato peta Božja zapovijed glasi: Ne ubij! (Izl 20, 13), a posebno: Ne ubijaj nedužna i pravedna, jer ja zlikovcu ne praštam. (Izl 23, 7) Važnost te zapovijedi potvrdio je sam Gospodin Isus govoreći bogatom mladiću: Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi (Mt 19, 17b), navodeći kao prvu Ne ubij! (Mt 19, 18). U „propovijedi na gori” Isus od učenika traži da se brinu za život drugoga čovjeka, i to ne samo u smislu doslovno shvaćene pete zapovijedi:
Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne ‘Glupane!’, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: ‘Luđače!’, bit će podvrgnut ognju paklenomu.(Mt 5, 21-22)
Peta Božja zapovijed izražena na pozitivan način izrečena je u zapovijedi ljubavi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22, 39b; Lev 19, 18)
Život je temeljna vrjednota. Bez tog temelja čovjek ne bi mogao iskusiti ni jednu drugu vrjednotu. Ipak to ne znači da je život apsolutna vrjednota, odnosno najviša u hijerarhiji vrjednota. Tada bi se na život gledalo kao na izvor svih vrjednota ili kao na temelj svekolikog vrjednovanja.
Iz tog nesretnog poistovjećenja sebe s vlastitim tijelom i vlastitim životom proizlazi trenutačno popularan kult tijela. S jedne strane, briga za vlastito tijelo je jedna od temeljnih čovjekovih obveza. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. (Ef 5, 29) Ipak, ne može se ići u takvu krajnost da briga za tijelo zastire i nadilazi sve druge vrjednote. U tom slučaju neumoljivost prolaznosti, starenja i s njime povezanih slabosti, neizbježno dovode do sve snažnije depresije, samoubojstava ili eutanazije.
Duša, s jedne strane shodno velikoj filozofskoj tradiciji, predstavlja metafizičko objašnjenje razumske naravi čovjeka, koji ne živi samo životne vrjednote, već i od njih uzvišenije – one duhovne, kao što su: sloboda, istina, dobro i lijepo. Zato je Krist dok je bio kušan u pustinji rekao sotoni: Ne živi čovjek samo o kruhu. (Mt 4, 4b) S druge strane, kao dar od kojeg se u posljednji dan moram odijeliti, duša otvara čovjeka prema dimenziji vjerskih vrjednota među kojima važno mjesto ima kršćanska nada…
mons. MarekJędraszewski, nadbiskup, metropolit krakovski
Izvor: Svetište Božjega milosrđa, Krakov, u lipnju 2022., uz dopuštenje
Prijevod s poljskog: Jelena Vuković; lektura: Marija Vuković